Iris

Vidi: šarenica

Ječmenac

Ječmenac (hordeolum) je gnojna upala lojnih i znojnih žlijezda (vanjski ječmenac) ili Meibomovih žlijezda (unutarnji ječmenac) smještenih na rubu i unutrašnjosti vjeđa.

Kod vanjskog ječmenca vidimo upaljeni čvorić sa žućkastim vrhom okruženim bolnim crvenim otokom, dok kod unutarnjeg prevladava lokalizirana upala vjeđe. Otok i crvenilo mogu zahvatiti i cijelu vjeđu.

Ukoliko se pregledom utvrdi vanjski ječmenac, liječenje se provodi toplim zavojima uz masažu i antibiotske/kortikosteroidne kapi prema preporuci liječnika. Unutarnji ječmenac liječi se na isti način, no ukoliko prijeđe u kronični oblik (halacion) neophodno je ukloniti vezivnu ovojnicu / kapsulu manjim operativnim zahvatom u lokalnoj anesteziji.

Katarakta

Siva mrena ili katarakta naziv je za zamućenu očnu leću koja uzrokuje pad vidne oštrine, što se posebno primjećuje po raspršenju izvora svjetla u noći. Obično nastaje postupno u starijoj životnoj dobi (senilna siva mrena), a može nastupiti i ranije (presenilna mrena), biti prisutna kod rođenja (kongenitalna mrena), ili može nastati kao posljedica udaraca i ozljeda oka (traumatska mrena), korištenja lijekova te zbog šećerne bolesti. 

Liječi se ultrazvučnom PHACO  operacijom sive mrene. Ukoliko se ne operira, tijekom dužeg vremena može doći i do sljepoće. Kod prezrelih (hipermaturnih) mrena moguće su komplikacije poput upala oka i povišenog očnog tlaka.

Keratitis

Keratitis je upala rožnice oka.

Uzroci mogu biti neinfektivni i infektivni. Od neinfektivnih uzroka najčešći su sindrom suhog oka, UV zračenje kod varenja, razne bolesti živaca itd. Infektivni uzročnici mogu biti virusi, bakterije, gljive i amebe.

Najteže se liječi amebni keratitis koji može pogoditi nosioce mekanih kontaktnih leća koji leće ispiru običnom vodovodnom vodom. Zbog toga je kod prvih simptoma preosjetljivosti na svjetlo, suzenja, boli, crvenila oka ili slabijeg vida potrebno javiti se oftalmologu.

Keratokonus

Keratokonus je degenerativna bolest rožnice. Zbog slabljenja rožnice ona poprima jače zakrivljeni (stožasti, konični) oblik koji uzrokuje smetnje vida. Učestalost keratokonusa u različitim zemljama varira od 1 do 10 na 2000 osoba. Posljednjih godina primjećen je porast učestalosti keratokonusa u svijetu što se prvenstveno pripisuje novim dijagnostičkim metodama i uređajima poput Scheimpflug Pentacam kamera.

Najčešće se dijagnosticira u adolescentskoj dobi. Najraniji oblici mogu se korigirati običnim naočalama, no kod većine pacijenata s keratokonusom potrebne su posebne tvrde plinopropusne kontaktne leće (vidi: Rose K). U Očnoj poliklinici Opto Centar izvodi se takozvani crosslinking postupak koji može zaustaviti napredovanje keratokonusa. Zbog velike uspješnosti crosslinking postupka, presađivanja (transplantacije) rožnice zbog uznapredovalog keratokonusa danas su vrlo rijetke.

Keratometrija

Keratometrija je oftalmološki pregled kojim se mjeri zakrivljenost rožnice. Zakrivljenost se mjeri uz pomoć keratometara ili, u novije vrijeme, rožničnih topografa.

Keratometrija je jedan od najvažnijih čimbenika pri odluci o izboru kontaktnih leća.

Konjuktivitis

Vidi: spojnica

Konkavna leća

Konkavna leća naziva je još i rastresnom ili divergentnom te minus (-) lećom. Ima udubljenu jednu ili obje površine.

Minus leća rastresa paralelne zrake svjetlosti koje postaju divergentne. Na taj način nastaje virtualno žarište ispred leće, za razliku od konveksnih (+) leća kod kojih je žarište stvarno i nalazi se iza leće.

Kontaktne leće i naočale s konkavnim minus lećama koriste se u ispravljanju kratkovidnosti jer pomiču žarište, koje se nalazi ispred žute pjege, točno na žutu pjegu.

Kontaktne leće

Kontaktne leće (BiH: kontaktna sočiva, eng. contact lenses) su pomagala za ispravljanje refrakcijskih grešaka (kratkovidnost, dalekovidnost, astigmatizam, aberacije) koja se stavljaju na rožnicu. Osim za korekciju dioptrije, mogu se koristiti i u terapijske ili čisto estetske svrhe (leće u boji). Procjenjuje se da oko 6% ljudi u zapadnim zemljama, te oko 2% u Hrvatskoj nosi kontaktne leće. Leće se najčešće dijele na tvrde plinopropusne i mekane kontaktne leće.

Tvrde plinopropusne (polutvrde) kontaktne leće u oku ne mijenjaju svoj oblik. Zbog toga posjeduju iznimna optička i fiziološka svojstva uz neophodno razdoblje privikavanja od oko dva tjedna. Odlično ispravljaju vid i kod većih dioptrijskih jakosti ili nepravilnosti rožnice (astigmatizam, aberacije, keratokonus).

Usprkos pojavi novijih metoda, poput metoda refraktivne kirurgije, tvrde plinopropusne leće i dalje, uz iznimnu sigurnost, daju najbolju optičku korekciju refrakcijskih grešaka oka. Zbog veće pokretljivosti od mekanih kontaktnih leća, tvrde leće omogućuju bolju izmjenu suza ispod leća te se smatraju „najzdravijim“ kontaktnim lećama. Pojava plinopropusnih (tzv. polutvrdih) leća istisnula je tvrde PMMA kontaktne leće koje ne propuštaju kisik iz rutinske upotrebe.

Mekane kontaktne leće iznimno su popularne u današnje vrijeme zbog kratkog razdoblja privikavanja. Napravljene su od mekanog hidrofilnog hidrogelnog ili slikonskog hidrogelnog materijala s različitim postotkom sadržaja vode. Budući im je pokretljivost u oku slabija od tvrdih kontaktnih leća, fiziološki su zahtjevnije za oči pa je uz svaki prvi pregled nužna edukacija o njihovom pravilnom stavljanju i održavanju.

Za više podataka o svojstvima različitih vrsta kontaktnih leća posjetite naš „Vodič kroz vrste kontaktnih leća“.  Konačnu odluku o izboru vrste leća svakako treba donijeti na očnom pregledu u razgovoru s kontaktologom. Za zdravo nošenje preporučuju se kontrole jedanput godišnje.

Ukoliko Vas zanimaju upute za nošenje kontaktnih leća kliknite ovdje.

Konveksna leća

Konveksna leća naziva se još i sabirna leća ili plus (+) leća. Ima površine izbočene prema van koje lome paralelne zrake svjetlosti u jedno žarište. Primjer jake konveksne leće je leća ljudskog oka.

Kontaktne leće i naočale s konveksnim lećama koriste se u ispravljanju dalekovidnosti.